Inicijativa „Daruj Rožaje“, pokrenuta u okviru građanskog pokreta Očistimo Rožaje, razvijena je kao odgovor na dva paralelna problema u lokalnoj zajednici: neadekvatno upravljanje kabastim otpadom i nedostatak sistemske podrške socijalno ugroženim domaćinstvima. Inicijativa je uspostavila operativni model koji povezuje ova dva pitanja kroz praksu ponovne upotrebe resursa.

Osnovna pretpostavka inicijative je da kabasti otpad — prvenstveno namještaj i kućanski aparati — u značajnom broju slučajeva predstavlja funkcionalan resurs koji se preranim odlaganjem pretvara u ekološki i prostorni teret.

Ekološki aspekt: smanjenje otpada kroz ponovnu upotrebu

Kabasti otpad predstavlja specifičan izazov za lokalne samouprave zbog zapremine, troškova odlaganja i dugoročnog uticaja na prostor. U Rožajama, kao i u mnogim manjim sredinama, sistemsko rješenje za ovu vrstu otpada je ograničeno, što rezultira nelegalnim odlaganjem i dodatnim pritiskom na postojeće deponije.

Model koji je razvila inicijativa „Daruj Rožaje“ zasniva se na posredovanju između građana koji posjeduju višak funkcionalnog namještaja i domaćinstava kojima je takav namještaj potreban. Time se smanjuje količina otpada koji završava na deponijama, produžava životni vijek postojećih proizvoda i racionalnije koristi već proizvedene resurse.

U periodu od godinu dana, značajan broj komada namještaja preusmjeren je iz toka otpada u ponovnu upotrebu, čime su ostvareni mjerljivi ekološki efekti u vidu smanjenja zapremine otpada i indirektne uštede materijala i energije.

Društveni aspekt: solidarnost kao organizovana praksa

Pored ekoloških efekata, inicijativa ima izraženu društvenu komponentu. Umjesto ad hoc humanitarnih intervencija, „Daruj Rožaje“ funkcioniše kao posrednički sistem koji omogućava transparentnu i relativno brzu redistribuciju resursa prema socijalno ugroženim porodicama.

Na ovaj način, solidarnost se ne tretira kao izuzetak ili pojedinačni čin, već kao organizovana praksa unutar zajednice. Posebno je značajno što inicijativa smanjuje stigmatizaciju korisnika pomoći, jer se proces zasniva na razmjeni postojećih resursa, a ne na klasičnom modelu donacija.

Operativnu ulogu u razvoju i koordinaciji inicijative imala je Đulija Kardović, članica EkoGarda, dok je komunikacija i logistika u velikoj mjeri realizovana putem online platforme „Daruj Rožaje“, koja je služila kao centralno mjesto za prikupljanje ponuda, identifikaciju potreba i koordinaciju volontera.

Širi efekti i institucionalni izazovi

Kao sekundarni efekat, inicijativa je generisala dodatne solidarne akcije koje su obuhvatile renoviranje stambenih prostora i pružanje osnovne materijalne pomoći porodicama u kriznim situacijama. Ovi primjeri ukazuju na potencijal građanskih inicijativa da djeluju kao katalizatori šireg društvenog angažmana.

Istovremeno, praksa je ukazala na strukturne limite ovakvog modela. Jedan od ključnih izazova odnosi se na nedostatak adekvatnog prostora za privremeno skladištenje doniranog namještaja, što otežava logistiku i ograničava kapacitet inicijative. Ovaj problem jasno otvara pitanje uloge lokalnih institucija i potrebe za sistemskom podrškom građanskim inicijativama koje djeluju u javnom interesu.

Zaključak

Inicijativa „Daruj Rožaje“ predstavlja primjer integrisanog pristupa u kojem se ekološki problemi upravljanja otpadom povezuju sa društvenim pitanjima solidarnosti i odgovornosti zajednice. Njena vrijednost ne leži samo u konkretnim rezultatima, već u demonstraciji modela u kojem lokalna zajednica aktivno upravlja resursima koje već posjeduje.

U tom smislu, „Daruj Rožaje“ može se posmatrati kao primjenjiv model lokalne prakse koji ukazuje na mogućnosti, ali i ograničenja građanskog djelovanja u odsustvu sistemskih rješenja, te kao osnova za dalju institucionalnu i stratešku nadogradnju.

Facebook grupa Daruj Rožaje