Ovaj tekst donosi detaljnu analizu promjene projektne koncepcije izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) u Rožajama – od prvobitno planiranog gravitacionog sistema ka rješenju koje uključuje izgradnju pumpne stanice. Kroz pregled tehničkih, geoloških i hidrauličkih razloga, kao i kroz dokumentaciju, mišljenja projektanata i političke okolnosti, čitalac će dobiti jasan uvid u razloge zbog kojih je došlo do ove promjene. Tekst takođe rasvjetljava institucionalne uticaje, finansijsku dinamiku i reakcije zajednice, s ciljem objektivnog sagledavanja koji je pristup realniji i dugoročno održiviji.
Tehnički, geografski i hidraulični razlozi promjene
Prvobitno rješenje sistema za odvođenje otpadnih voda u Rožajama bilo je zasnovano na gravitacionom protoku, oslanjajući se na prirodan pad terena duž korita rijeke Ibar. Ovakav pristup djelovao je jednostavno i održivo, podrazumijevajući da otpadne vode slobodnim padom stižu do budućeg postrojenja za prečišćavanje. Međutim, detaljna geodetska i geološka ispitivanja pokazala su ozbiljna ograničenja takvog koncepta.
Teren u užem gradskom jezgru pokazao se nepovoljnim za duboke iskope – prisustvo nestabilnog tla, visoki nivoi podzemnih voda i blizina korita rijeke Ibar stvaraju visok rizik od urušavanja, plavljenja i tehničkih komplikacija. Na pojedinim dionicama, kolektor bi morao biti položen na dubinu veću od 6 metara, što bi znatno povećalo troškove i zahtijevalo specijalizovane metode gradnje i dodatne mjere osiguranja.
Hidrauličke analize ukazale su i na problem neujednačenog pada – otpadne vode iz pojedinih dijelova grada, posebno sa lijeve obale Ibra, ne bi imale dovoljan nagib da prirodno dospiju do postrojenja, čime bi došlo do zadržavanja, začepljenja ili povratnog toka. Time bi bila narušena efikasnost i bezbjednost sistema.
Zbog navedenih tehničkih i hidrauličkih ograničenja, odlučeno je da se uvede pumpna stanica – rješenje koje omogućava sakupljanje otpadnih voda iz nižih zona i njihovo prepumpavanje do visinske kote sa koje voda dalje može teći gravitacionim putem do postrojenja. Na taj način se obezbjeđuje stabilan i kontrolisan režim protoka, eliminišu duboki iskopi i značajno se smanjuju građevinski rizici.
Predložena pumpna stanica projektovana je kao armiranobetonski objekat sa četiri potopne centrifugalne pumpe (tri radne i jedna rezervna), koje su dimenzionisane da preuzmu kompletan dotok iz urbanog jezgra. Voda se dovodi gravitacionim kolektorom prečnika Ø500 mm, a zatim tlačnim cjevovodom Ø300 mm odvodi do tačke preklopa sa gravitacionim režimom. Sistem uključuje i mjere zaštite okoline: biofilter za neutralizaciju mirisa, ventilaciju, akustičnu izolaciju, kao i zaštitu od poplava kroz uzdignuti plato iznad zone stogodišnjih voda.
Dokumentacija i mišljenja projektanata
Promjena koncepcije sistema jasno je zabilježena u tehničkoj dokumentaciji i projektima izrađenim tokom pripreme i revizije projekta. Prvobitne verzije planskih i projektnih dokumenata, uključujući Prostorno-urbanistički plan (PUP) i idejna rješenja, oslanjale su se na koncept gravitacionog transporta otpadnih voda, bez predviđene pumpne stanice.
Nakon dodatnih ispitivanja terena i ažuriranja hidrotehničkih analiza, projektantski timovi – firme zadužene za izradu glavnog projekta kanalizacione mreže i PPOV-a – dostavili su preporuke za izmjenu koncepta. Na osnovu nalaza geoloških i hidrauličkih ispitivanja, utvrđeno je da gravitacioni sistem nije izvodljiv bez visokih rizika i ogromnih troškova.
Kao rezultat toga, tokom 2022. i 2023. godine izvršene su izmjene Glavnog projekta, u kojima se uvodi pumpna stanica na ključnoj tački sistema. Projektanti su dodatno obrazložili da nova pumpna stanica neće imati negativan uticaj na okolinu, jer će biti opremljena za rad bez emisije neprijatnih mirisa i buke. Predviđeni su zatvoreni sistemi, ventilacija, filteri za gasove, izolacija objekta, uz lokaciju izvan zone plavljenja.
U mišljenjima projektanata ističe se da je novo rješenje, iako tehnički kompleksnije, dugoročno sigurnije i funkcionalnije s obzirom na specifičnosti terena.
Institucionalni i politički uticaji na promjenu koncepcije
Promjena koncepcije projekta nije bila isključivo tehničko pitanje, već i rezultat institucionalnih, političkih i finansijskih faktora. Još 2014. godine, lokalna vlast odbacila je raniju lokaciju postrojenja jer je uključivala pumpnu stanicu, što se tada smatralo skupim i nepotrebnim. Takva odluka dovela je do izmjene planova i gubitka već obezbijeđenih sredstava iz fondova EU.
Godinama kasnije, pod novim političkim vođstvom i uz podršku države, projekat je reaktiviran i usklađen s preporukama međunarodnih donatora. Evropska unija i Evropska investiciona banka kroz WBIF program podržale su projekat, ali su istovremeno, putem konsultantskog tijela JASPERS, preporučile tehničke izmjene – uključujući i uvođenje pumpne stanice kao funkcionalno nužne.
Time su međunarodni partneri uslovili konačno rješenje projekta, a lokalne i državne institucije morale su prilagoditi dokumentaciju i tehnički okvir. Paralelno, organizovane su javne rasprave zbog negodovanja dijela građana oko lokacije stanice u urbanom jezgru, što je dodatno istaklo važnost institucionalne transparentnosti.
Otpor iz neznanja
Otpor koji se javlja prema izgradnji pumpne stanice u Rožajama nije zasnovan na provjerljivim činjenicama, već prije svega na nedovoljnom razumijevanju njene funkcije i sigurnosti. Pumpna stanica u savremenim sistemima odvođenja otpadnih voda predstavlja standardno rješenje, tehnički sofisticirano, kontrolisano i neprimjetno za okolinu. U praksi, to je objekat koji više liči na tihu trafostanicu nego na bilo šta što bi remetilo svakodnevni život ili narušavalo izgled grada.
Otpor prema ovakvim objektima podsjeća na vremena kada su ljudi prvi put počeli prelaziti sa poljskih klozeta na savremeni wc u sopstvenim domovima. I tada je bilo sumnji – da će mirisi ostajati u kući, da voda „ne može sve to povući“, da je to neprirodno. A danas niko ne dovodi u pitanje tu promjenu – naprotiv, ona je simbol higijene i civilizacijskog napretka.
Slično tome, pumpna stanica nije nikakva prijetnja, već neophodna karika u lancu zaštite zdravlja i prirode. Neprijatne asocijacije koje kod ljudi izaziva riječ „fekalno“ više govore o emociji nego o realnosti. Umjesto otpora prema promjeni, potrebno je razumijevanje njene koristi. Strah od promjene, ako nije praćen znanjem, lako prerasta u otpor prema razumu.
Zato je važno reći jasno: ova pumpa nije estetski ili sanitarni problem, već upravo suprotno – ona je rješenje. I baš kao što je nekada moderni toalet bio civilizacijski iskorak, tako je i ovaj sistem korak naprijed za cijelu zajednicu.
Kako funkcioniše sistem: lokacije kolektora, pumpne stanice i postrojenja
Cijeli sistem kanalizacije u Rožajama zasniva se na prikupljanju otpadnih voda iz naselja i gradskog jezgra preko mreže podzemnih cijevi – kolektora – koje su na karti označene plavom bojom. Ove cijevi vode vodu ka glavnoj trasi – tzv. glavnom kolektoru – koji se proteže od naselja Suho Polje (na jugozapadu) kroz centar grada, sve do industrijske zone na sjeveroistoku.
Na dijelu trase gdje teren ne dozvoljava prirodni pad – u užem gradskom jezgru, u blizini ETC-a – planirana je pumpna stanica. Njena funkcija je da prikupi otpadne vode iz nižih zona grada i prepumpa ih dalje kroz sistem, omogućavajući nesmetan protok.
Nakon pumpanja, voda se usmjerava prema postrojenju za prečišćavanje otpadnih voda, koje je locirano na izlazu iz grada, u industrijskoj zoni, uz rijeku Ibar. Tu se vrši mehaničko i biološko prečišćavanje otpadnih voda prije nego što se, bezbjedno, ispuste nazad u rijeku.