Pumpna stanica u Rožajama: činjenice, mitovi i budućnost Ibra

Šta je pumpna stanica i zašto je važna za Rožaje?

Pumpna stanica planirana u Rožajama ima jasno definisanu ulogu u budućem sistemu kanalizacije: savladavanje visinske razlike u terenu koja onemogućava slobodan pad kanalizacije iz centra grada prema budućem postrojenju za prečišćavanje otpadnih voda.

Ona je tehnički nužna kako bi se otpadne vode prikupile i pod pritiskom potisnim cjevovodom usmjerile ka nižim tačkama sistema, odakle dalje mogu gravitacijom stići do postrojenja.

Pumpna stanica bi imala:

  • podzemni rezervoar (sump) u koji se slivaju otpadne vode,
  • automatski sistem pumpi koje ih dalje potiskuju,
  • nadzemni tehnički objekat male veličine (hala sa opremom),
  • filtere za kontrolu mirisa,
  • zaštitu od buke i poplava.

Bez nje, projekat prečišćavanja otpadnih voda ne bi mogao pokriti središnji dio grada – što bi značilo da bi fekalni ispusti i dalje zagađivali rijeku Ibar.

Lokacija pumpne stanice.

Lokacija pumpne stanice – predmet spora

Pumpna stanica je planirana na desnoj obali rijeke Ibar, u ulici 30. septembar, na zemljištu koje se nalazi u urbanom jezgru grada. Iako je riječ o plavnom terenu bez građevinske ili tržne vrijednosti, protivnici projekta ističu njenu blizinu istorijskim objektima kao što su Ganića kula i tvrđava Gradina.

Važno je naglasiti:

  • pumpna stanica nije locirana direktno uz objekte kulturne baštine,
  • nalazi se van zone neposredne zaštite,
  • vizuelno je neupadljiva – objekat je niskoprofilan i djelimično ukopan,
  • mjere zaštite od mirisa i buke su dio projektne dokumentacije.

Zabrinutost građana se najviše odnosi na simbolički značaj lokacije, estetski izgled zone i strah od potencijalnih problema, iako tehnička dokumentacija ne podržava te sumnje.

Argumenti protiv izgradnje

Pojedinci i dio lokalne javnosti istakli su nekoliko razloga protiv izgradnje:

  • Kulturni značaj lokacije – blizina muzeja i tvrđave navodno narušava istorijski karakter prostora;
  • Estetika – strah da će objekat narušiti vizuelni identitet centra grada;
  • Zdravstveni rizici – bojazan od neprijatnih mirisa, buke i mogućih izlivanja;
  • Mogući pad vrijednosti nekretnina – zbog blizine komunalnog objekta;
  • Nepovjerenje u promjene projekta – tvrdnje da pumpa nije bila predviđena u početnom planu;
  • Strah od lošeg upravljanja – zbog negativnih primjera u drugim gradovima.

Iako su ovi argumenti emotivno razumljivi, mnogi od njih nijesu utemeljeni u stručnoj ili tehničkoj analizi, već su rezultat dezinformacija ili neopravdanog straha.

Argumenti u korist izgradnje

  • ekološki prioritet – jedini način da se zaustavi višedecenijsko zagađenje rijeke Ibar;
  • stručno opravdano – svi elaborati i tehnički dokumenti potvrđuju da je pumpna stanica neophodna i bez negativnog uticaja na životnu sredinu;
  • arhitektonski nenametljivo – objekat je niskog profila, djelimično ukopan i diskretno uklopljen u prostor;
  • tehnički bezbjedno – predviđeni su filteri za mirise, zaštita od buke i poplava, sistem za dojavu kvara i rezervne pumpe;
  • dio evropskog projekta – odustajanje ugrožava milionske investicije i evropski put Crne Gore;
  • poraz struke – protivljenje bez argumenata obesmišljava rad stručnjaka i ozbiljnih institucija.

Lokacije Kolektora Zeleni

PPOV – Postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda. Lokacija Zeleni

Šta kaže praksa: evropski i svjetski primjeri

Da bi se slična situacija razumjela šire, važno je sagledati kako se ovakvi objekti rješavaju u urbanim i kulturno osjetljivim sredinama u Evropi i svijetu:

  1. Pariz (Francuska) – Podzemna pumpna stanica Alma nalazi se tik uz UNESCO zonu Sene, nedaleko od Luvra. Potpuno je integrisana u obalu, bez vizuelnog konflikta sa istorijskim okruženjem.
  2. Venecija (Italija) – U cijelom UNESCO jezgru grada koristi se mreža malih podzemnih pumpi i mini postrojenja koja su nevidljiva, smještena ispod zgrada i trgova.
  3. London (UK) – Abbey Mills pumpna stanica iz 19. vijeka projektovana je u viktorijanskom stilu i danas je kulturno dobro. Estetika je bila sastavni dio planiranja.
  4. Perast (Crna Gora) – Pod UNESCO zaštitom, planirana je podzemna pumpna stanica ispod autobuske stanice, van vidnog polja, uz saglasnost konzervatora.
  5. Giza (Egipat) – Podzemne pumpe oko piramida snižavaju nivo podzemne vode bez ikakvog vizuelnog uticaja. Projekat je pohvaljen od strane UNESCO eksperata.
  6. Amsterdam (Holandija) – Kompleksan podzemni sistem kanalizacije i pumpi pokriva istorijsko jezgro grada bez ikakve izložene infrastrukture.
  7. Beč (Austrija) – U blizini Bečke opere i drugih znamenitosti, pumpne stanice i kolektori su podzemni, projektovani s velikom pažnjom prema kulturnom pejzažu.
  8. Samos (Grčka) – Na lokalitetu Heraion, UNESCO baštini, gradi se podzemna vatrogasna pumpna stanica kako bi se sačuvala vizuelna cjelina drevnog svetišta.

Ovi primjeri potvrđuju da infrastrukturni objekti, kada su pažljivo planirani, ne moraju biti prepreka zaštiti kulturnog nasljeđa, već mogu doprinijeti očuvanju prirodne i urbane sredine.

Detaljno:

Primjeri podzemnih pumpnih stanica u kulturno osjetljivim zonama

Podzemne (ili diskretno integrisane) pumpne stanice sve se češće koriste u blizini istorijskih cjelina i kulturnih spomenika kako bi se minimizirao vizuelni uticaj. Primjer takvog rješenja je Britanski muzej u Londonu, jedan od najpoznatijih svjetskih muzeja. Unutar samog muzeja ugrađena je dvostruka pumpna stanica za otpadne vode, potpuno skrivena od pogleda. Ova stanica sadrži potopne pumpe i služi za podizanje i transport otpadnih voda sa fibrozim ostacima, osiguravajući da se otpadne vode zbrinu bez ugrožavanja istorijskog ambijenta muzeja​ jung-pumpen.de

Zahvaljujući tome, spoljašnji estetski izgled muzeja nije narušen, a posjetioci i zajednica nisu izloženi buci ili mirisima.

Sličan pristup primjenjuje se u gradovima pod zaštitom UNESCO-a. Na primjer, u Perastu (Crna Gora), koji je dio svjetske baštine zaliva Boke Kotorske, planirana je podzemna kanalizaciona pumpna stanica na ulazu u istorijsko jezgro. Prema zvaničnoj dokumentaciji, ta stanica će biti izgrađena ispod postojećeg platoa lokalne autobuske stanice, tik uz magistralni put​ kotor.me

Time će infrastrukturni objekat biti praktično nevidljiv. Lokacija je neposredno uz zaštićeno područje starog grada Perasta (u suštini unutar UNESCO zone), pa je ovakvo podzemno rješenje odabrano kako bi se očuvao ambijent baroknog grada. Tehnički, pumpna stanica će prikupljati otpadne vode iz lokalne mreže i potisnim cjevovodom ih prebacivati prema glavnom kolektoru, uz minimalan vizuelni i olfaktivni trag. Javnost u Perastu ovakvo rješenje uglavnom prihvata, jer omogućava poboljšanje kanalizacije bez narušavanja istorijskog pejzaža – pumpna oprema je potpuno ukopana, a otvori su diskretni, uz primjenu filtera za mirise i zvučne izolacije.

Još jedan zanimljiv primjer dolazi iz oblasti zaštite kulturnih spomenika: na arheološkom lokalitetu Heraion na Samosu u Grčkoj (UNESCO svjetska baština) planira se izgradnja podzemne pumpne stanice za vodu za gašenje požara, zajedno sa rezervoarom​ internationalfireandsafetyjournal.com

Iako je namjena u ovom slučaju protivpožarna, a ne kanalizaciona, razlog za podzemnu gradnju je isti – očuvanje vizuelnog integriteta drevnog svetišta. Pumpna stanica i prateći rezervoar biće skriveni ispod zemlje unutar lokaliteta, što obezbjeđuje zaštitu pejzaža i arhitektonskih ostataka, uz istovremeno poboljšanje infrastrukturne sigurnosti (stalno napajanje vodom za slučaj požara). Ovaj projekat je pohvaljen kao primjer kako se savremena infrastruktura može uklopiti u istorijsko okruženje bez narušavanja njegovih vrijednosti internationalfireandsafetyjournal.com

Podzemne pumpne stanice u ovakvim sredinama pokazuju višestruke prednosti: estetski uticaj je minimalan jer su objekti skriveni ili dizajnirani da se uklope u postojeće strukture; lokalna zajednica ih lakše prihvata pošto ne remete izgled ni duh mjesta; a uticaj na životnu sredinu je kontrolisan – sistemi su zatvoreni, često opremljeni filterima za sprečavanje neprijatnih mirisa i izolacijom buke, pa je rizik od zagađenja ili uznemiravanja stanovništva veoma mali. Primjer Britanskog muzeja to potvrđuje: dvostruka pumpna stanica instalirana u podrumu muzeja efikasno upravlja otpadnim vodama, a posjetioci nemaju nikakav dodir s njom​ jung-pumpen.de

Slično, podzemna stanica u Perastu će omogućiti prikupljanje kanalizacije duž obale, štiteći čiste vode zaliva, a da pri tom nijedan element kulturnog pejzaža ne bude narušen.

Nasuprot tome, nadzemne pumpne stanice u blizini istorijskih i kulturnih lokaliteta mogu izazvati kontroverze. Velike nadzemne građevine mogu djelovati kao vizuelni “tuđak” u prostoru starog jezgra ili pored spomenika. Čak i kada su arhitektonski oblikovane, često je izazov uklopiti tehnički objekat u historijski ambijent. Osim vizuelnog, zajednice brine i miris i buka: ako je pumpna stanica za otpadne vode otvorenog tipa ili sa neadekvatnom ventilacijom, može doći do širenja neprijatnih gasova (hidrogen-sulfid, metan, amonijak) koji kvare ugođaj i mogu ugroziti zdravlje. Primjer Podgorice ilustrativan je – postojeće malo postrojenje/pumpna stanica kod Krivog mosta godinama je stvaralo neugodan smrad u okolnim naseljima. Stanovnici su se žalili da nisu mogli otvarati prozore zbog intenzivnih mirisa kanalizacije​ vijesti.me

Taj objekat se nalazio pored tržnog centra i stambenih zgrada, što je pokazalo koliko nadzemna infrastruktura može narušiti kvalitet života u urbanom kontekstu. Tek nakon tehničkih sanacija i planiranja novog, savremenijeg postrojenja na drugoj lokaciji, problem mirisa je počeo da se rješava vijesti.me / vijesti.me

Ovaj slučaj je pouka da nadzemne stanice bez adekvatnih mjera (poput filtera i redovnog održavanja) mogu imati negativan uticaj, posebno ako su smještene blizu mjesta gdje se ljudi okupljaju ili kulturno-turističkih tačaka.

U svijetu ima i pozitivnih primjera nadzemnih pumpnih stanica koje su arhitektonski osmišljene da umanje svoj uticaj. Neke se grade kao objekti koji se estetski uklapaju – npr. pumpna stanica North Lake Way u Palm Biču (SAD) dizajnirana je tako da izgleda kao dio pejzaža i postala je čak lokalna atrakcija, a ne ruglo. Međutim, u sredinama od kulturnog značaja obično se preferira ili potpuno ukopavanje stanice ili njena gradnja unutar postojećih objekata (kao kod Britanskog muzeja) kako bi se očuvao autentični izgled okoline.

Mreža

Planirana kanalizaciona mreža. Opštine Rožaje

Pumpna stanica u Rožajama – uloga, karakteristike i uticaj

Planirana pumpna stanica u Rožajama trenutno je u žiži interesovanja javnosti. Koja je njena uloga i kako funkcioniše?Prema tehničkoj dokumentaciji, ova stanica je sastavni dio novog sistema sakupljanja otpadnih voda i služiće da savlada visinsku razliku na trasi glavnog kolektora. Konkretno, glavni kanalizacioni kolektor trebalo je gravitaciono da vodi otpadne vode od centra Rožaja nizvodno do lokacije budućeg postrojenja za prečišćavanje (PPOV) u naselju Zeleni. Međutim, zbog konfiguracije terena i geoloških uslova, pokazalo se da nije moguće održati potpuni pad – visinska razlika terena onemogućava da cijevi svuda budu dovoljno duboko bez ekstremnih iskopa​ rozaje.me

Zato je projektom predviđeno ubacivanje pumpne stanice na kritičnoj tački: na desnoj obali Ibra, u Ulici 30. septembar. Uloga pumpne stanice bi bila da prikupljene otpadne vode iz donjeg dijela gradske kanalizacije podigne (prepumpa) na višu kotu, odakle one mogu nastaviti dalje gravitaciono do PPOV-a. Prema objašnjenju stručnjaka, pumpa bi vještački podigla otpadnu vodu za oko 4-5 metara visine, što omogućava da se zatim oko 500 metara nizvodno ona ponovo odvodi slobodnim padom do naredne tačke​ portalanalitika.me

Nakon te dionice, cjevovod opet pada ka koritu rijeke Ibar i vodi otpadne vode do lokacije postrojenja portalanalitika.me

Dakle, pumpna stanica je most između dvije gravitacione sekcije – bez nje, dio grada ne bi mogao gravitaciono da se priključi na kolektor zbog nedovoljne strmine terena.

Povezanost sa kolektorom: Pumpna stanica je praktično ugrađena na glavni sabirni cjevovod (kolektor). Svi sekundarni kanalizacioni vodovi iz centra Rožaja spajaju se u jedan sabirni šaht na desnoj obali Ibra​ rozaje.me

Iz tog sabirnog šahta, umjesto da otpadna voda nastavi direktno dalje nizvodno, ona će se slivati u rezervoar (crpilište) pumpne stanice. Kada nivo otpadne vode naraste do određenog praga, aktiviraće se pumpe koje će potisnim cjevovodom prebaciti tu vodu do slijedećeg gravitacionog šahta koji je na višoj koti (blizu magistralnog puta Rožaje–Dračenovac) portalanalitika.me

Odatle nadalje, voda opet teče slobodnim padom kroz cijevi ka rijeci i ka postrojenju. Ukratko, pumpna stanica “ubrizgava” energiju u sistem da prevaziđe kotu terena, ali je dio jedinstvenog kolektorskog sistema – bez nje bi kolektor morao biti mnogo dublje ukopan (što je geološki riskantno) ili bi se morao drugačije trasirati.

Da li je stanica podzemna? Prema dostupnim informacijama, planirana pumpna stanica u Rožajama nije potpuno ukopana; predviđen je i izgrađen nadzemni segment. Projektanti su morali da uzmu u obzir blizinu rijeke Ibar i opasnost od poplava, pa je plato pumpne stanice predviđen jedan metar iznad kote velikih voda Ibra (1% vjerovatnoće, tzv. stogodišnja voda)​ rozaje.me

To znači da će vrh objekta biti izdignut iznad terena kako bi ostao suv i funkcionalan i tokom velikih poplavnih voda. Sama građevina pumpne stanice opisana je kao objekt hala tipa visine oko 3,6 metara rozaje.me , s unutrašnjim prostorom dimenzija ~4,5 x 4,5 m gdje su smještene pumpe i oprema. U tlu ispod te hale nalazi se ukopani rezervoar (sump) dubine oko 2 m ispod ulazne cijevi kolektora rozaje.me

Dakle, najznačajniji dijelovi (crpna komora, ventili, cijevi) biće ispod nivoa zemlje, ali će iznad zemlje ostati manja zgrada/kućište koje štiti opremu i omogućava pristup. Ta zgrada, iako ne velika, ipak će biti vidljiva na lokaciji. Nalaziće se oko 50 metara od zidina starog grada (tvrđave Gradine) i neposredno pored planiranog Islamskog kulturnog centra i postojećeg muzeja kuće Ganića​ sandzacke.rs

Pošto je okolina urbani centar, stanica neće biti potpuno neprimjetna kao npr. ona u Perastu, ali projektanti su predvidjeli mjere da umanje njen uticaj – objekat će biti na povišenom platou okruženom potpornim zidovima i zaštitnim pojasom, udaljen ~21 m od obale Ibra radi bezbjednosti​ rozaje.me  rozaje.me

Potencijalni uticaj na životnu sredinu: Svaka kanalizaciona pumpna stanica nosi određene rizike, ali i benefite. U slučaju Rožaja, glavni benefit je jasan – prestankom direktnog ispuštanja kanalizacije u Ibar (trenutno 24 do 50 ilegalnih ispusta zagađuju rijeku​ sandzacke.rs ), značajno će se poboljšati kvalitet vode i životna sredina. Stanica je dio projekta vrijednog 16,1 milion € za izgradnju modernog postrojenja i mreže, finansiranog od EU (WBIF) i EIB sandzacke.rs

Dakle, ciljevi su ekološki pozitivni: čistija rijeka, zdravija okolina, usklađenost sa evropskim standardima. Ipak, kratkoročno i dugoročno, postoje mogući negativni efekti koje treba razmotriti:

  • Estetski uticaj: Lokacija je osjetljiva jer spada u istorijsko jezgro Rožaja. Mala zgrada pumpne stanice mogla bi narušiti vizuelni sklad prostora pored tvrđave i muzeja. Iako nije visoka, prisustvo betonske konstrukcije i servisnog prilaza može privući pažnju. Nije predviđeno potpuno ukopavanje, što je zamjerka zajednice. Ovaj vizuelni aspekt se mogao izbjeći da je stanica locirana izvan gradskog jezgra ili da je tehnički bilo moguće ostati na gravitacionom sistemu.

  • Mirisi: Ključna bojazan građana je da će se širiti neprijatni mirisi (tipično iz kanalizacionih stanica mogu isparavati gasovi poput metana, amonijaka, H₂S). Međutim, projektantska dokumentacija predviđa postrojenje za kontrolu mirisa na samoj pumpnoj stanici​rozaje.me   rozaje.me

    U posebnom šahtu ugradiće se filter – sistem ventilatora će izvlačiti vazduh iz unutrašnjosti crpilišta, provoditi ga kroz specijalni filter (dobošasti prečišćivač) koji uklanja čestice koje izazivaju smrad, i tako pročišćen zrak ispuštati u atmosferu​ rozaje.me

    Ovaj sistem je dizajniran da djeluje nezavisno od nivoa otpadne vode, dakle kontinuirano drži stanici u podtlaku i filtrira isparavanja. Ako bude pravilno implementiran (uz redovnu zamjenu filter materijala), ne bi trebalo biti osjetnog širenja neprijatnih mirisa u okolini stanice. To je važna mjera upravo zbog blizine muzeja i planiranih turističkih sadržaja.

  • Buka: Predviđene pumpe su potopne centrifugalne jedinice, što znači da rade pod vodom i unutar betonskog okna, pa je buka znatno prigušena. Sam ventilacioni sistem za mirise može emitovati tihi zvuk ventilatora, ali to se tehnički može obuzdati prigušivačima. Tokom normalnog rada, stanica je nenaseljen objekt (radi automatski, bez stalnog osoblja), tako da osim povremenog dolaska vozila za održavanje, neće biti uobičajenog saobraćaja niti buke.

  • Rizik od izlivanja i zagađenja: U slučaju kvara pumpi ili nestanka struje, postoji rizik da se otpadna voda akumulira i eventualno prelije. Projektom su zato predviđene dvije (ili više) pumpe – najmanje jedna rezervna pumpa koja preuzima rad ako prva zakaže​ rozaje.me

    Takođe, obično se ugrađuje alarmni sistem koji obavještava komunalno preduzeće u slučaju prekomjernog porasta nivoa ili prestanka rada pumpi. Moguće je i postavljanje agregata za struju ili priključak na dvojnog napajanja, kako bi stanica radila i tokom ispada električne mreže. Time se minimizuje šansa da dođe do incidenta. Takođe, sva infrastruktura je predviđena da bude vodonepropusna – betonski rezervoar i cjevovodi odolijevaju infiltraciji podzemnih voda i sprječavaju eksfiltraciju otpadne vode u tlo. Iz perspektive Elaborata o uticaju na životnu sredinu, zaključak je da uz predviđene mjere ova pumpna stanica neće imati značajan negativan efekt na okolinu – nasuprot tome, njen doprinos biće pozitivan jer uklanja ogroman izvor zagađenja (sirove kanalizacije u Ibru)​

  • Položaj u plavnom području: Još jedan aspekt – građani su istakli da se lokacija nalazi na poplavnoj ravni rijeke Ibar, što potvrđuju i opštinski planovi zaštite i spašavanja portalanalitika.me

    To znači da je mjesto izloženo visokim vodama. Iako je projektom plato stanice izdignut preko 1 m iznad najviše zabilježene vode, ekstremne situacije mogle bi potencijalno ugroziti pristup ili rad stanice. Projektanti su uradili hidrološko-hidrauličku analizu Ibra i zaključili da će postavljanje stanice i platoa uz obalu izazvati tek minimalno lokalno povećanje nivoa vode (~36 cm) i da su zidovi i pozicija dovoljni da objekat zaštite od 100-godišnje poplave​

    Ipak, stanovnici brinu da bi u slučaju većih nepogoda (npr. 500-godišnje vode) moglo doći do plavljenja i izlivanja. Kao odgovor, u tehničkom rješenju su vjerovatno predviđene dodatne mjere (hidroizolacija vrata, odvodni kanali za oborinske vode, i dr.). Sve ovo ukazuje da je lokacija suboptimalna sa stanovišta prirodnih hazarda, ali je vjerovatno odabrana jer je tu sabirna tačka kolektora.

Zaključno, pumpna stanica u Rožajama funkcionalno ima ključnu ulogu u budućem sistemu – bez nje ne bi bilo moguće sprovesti kompletnu kanalizaciju do postrojenja. Ona jeste tehnički opravdana (strme padine terena to zahtijevaju​ rozaje.me ), ali njena lokacija otvara pitanja zaštite kulturne baštine i urbanog pejzaža. Projektna dokumentacija nastoji da ublaži negativne uticaje putem inženjerskih mjera (filteri za miris, zidovi, izdizanje iznad poplave). Ipak, percepcija lokalne zajednice je za sada uglavnom negativna, što nas vodi u naredno poglavlje.

Otpor lokalnih zajednica prema pumpnim stanicama: slučajevi i iskustva

Nije neuobičajeno da planiranje infrastrukturnih objekata poput pumpnih stanica naiđe na otpor mještana – posebno kada se grade u blizini naselja ili kulturnih dobara. Rožaje je upravo postalo primjer takvog otpora. Grupa građana je tokom javne rasprave o Studiji uticaja na životnu sredinu otvoreno izrazila protivljenje lokaciji pumpne stanice u Ulici 30. septembar, u samom srcu grada​ sandzacke.rs

Njihovi glavni argumenti bili su:

  • Blizina istorijskih i kulturnih lokaliteta: Kako ističe predstavnik građana Ismet Ganić, predviđena lokacija je u istorijskom jezgru Rožaja, svega ~50 metara od starog grada Gradine i muzeja kuće Ganića kula​ sandzacke.rs

    Smatraju neprimjerenim da se uz samo arheološko nalazište i budući kulturni centar gradi tehnički objekat koji bi mogao narušiti autentičnost mjesta. Drugim riječima, boje se za očuvanje kulturnog identiteta – tvrđava Gradina je simbol grada, i okolina bi trebala ostati uređen javni prostor, a ne postati komunalno postrojenje.

  • Uticaj na turističku sliku i biznise: Pumpna stanica bi bila smještena na frekventnoj lokaciji – kako kažu građani, to je raskrsnica tri države (blizu tromeđe CG, Srbije i Kosova) i jedan od glavnih ulaza u Crnu Goru​ sandzacke.rs

    Turisti koji dolaze preko tog graničnog prelaza tu staju i prvi utisak im je panorama grada. Strah je da bi ih tu dočekali neprijatni mirisi kanalizacije, što bi ostavilo loš utisak sandzacke.rs

    Pored toga, odmah uz planiranu stanicu nalazi se jedini tržni centar u Rožajama; vlasnici tog centra zaprijetili su da će ga zatvoriti ukoliko se izgradi pumpa, zbog bojazni da će smrad otjerati posjetioce​ sandzacke.rs

    Dakle, lokalna ekonomija (trgovina, turizam) mogla bi pretrpjeti štetu ako se predviđanja građana obistine.

  • Narušavanje kvaliteta života i vrijednosti imovine: Građani ističu primjer Podgorice gdje su nekretnine u blizini kanalizacionog postrojenja trpjele zbog smrada portalanalitika.me

    Kažu da bi se slično desilo i u Rožajama – pala bi vrijednost okolnih nekretnina u naselju oko Ulice 30. septembar​ portalanalitika.me

    Mnogi su tamo ulagali u kuće i poslove računajući na centar grada, a sada strepe da će living environment degradirati (mirisi, buka pumpi, kamioni za održavanje). Ovaj argument se često pojavljuje gdje god se grade komunalni objekti: ljudi strahuju da “fekalna” infrastruktura u blizini devalvira njihov posjed.

  • Izmjena projekta i (ne)opravdanost: Posebno je izazvalo revolt to što pumpna stanica prvobitno nije bila uopšte planirana. Prema Ganiću i građanima, glavni projekat iz 2022. predviđao je gravitacionu kanalizaciju bez pumpi, što je i usklađeno sa Prostornim planom Rožaja​ portalanalitika.me

    Dva urađena elaborata uticaja (studije) takođe nigdje nisu pominjala potrebu za pumpnom stanicom​

    Tek naknadno je, tvrde građani, projekat promijenjen i “umetnuta” je pumpna stanica na zemljištu porodice Ganić bez šireg konsenzusa​

    To je otvorilo sumnje – “odakle investitoru pravo da radi van projektne dokumentacije i zbog čega?”​

    Neki stanovnici čak aludiraju na moguće privatne interese ili propuste: insinuiraju da građani nemaju koristi od te promjene, već “ko ima – vidjećemo”​ portalanalitika.me, što implicira sumnju u korupciju ili skriveni motiv. Iako konkretni dokazi za takve tvrdnje nisu iznijeti javno, jasno je da se osjećaju iznevjereno jer nisu bili od početka upoznati s novim rješenjem.

  • Bez protivljenja samom postrojenju: Važno je naglasiti da rožajski građani nisu protiv projekta kanalizacije i postrojenja u cjelini – svi se slažu da je Ibar potrebno zaštititi i da grad treba modernu kanalizaciju​

    Njihov zahtjev je zapravo da se projekat realizuje po izvornoj varijanti, dakle bez sporne pumpe u centru, već da se nađe alternativno rješenje (bilo pomjeranjem stanice van istorijskog jezgra ili drugačijim tehničkim pristupom).

Da li je ovakav otpor opravdan i kako su reagovale vlasti? Gledano očima lokalne zajednice, njihovi strahovi imaju uporište u realnim mogućim problemima: istorijsko nasljeđe bi moglo biti narušeno, postoji rizik od smrada uprkos tehničkim rješenjima (uvijek ostaje “šta ako filtracija zakaže”), te osjećaj da se njihov glas nije čuo tokom izmjene plana. Mnogi bi se složili da je oprez opravdan kada se interveniše u zaštićenom ambijentu. Takođe, primjeri iz prakse (npr. Herceg Novi – gdje su loše projektovane pumpne stanice na novom PPOV izazvale smrad duž rivijere​

) pokazuju da se brige građana ne smiju olako odbaciti. S druge strane, stručnjaci i opština ističu da bez pumpe projekat možda ne bi bio izvodljiv ili bi koštao daleko više, te da su preduzete sve mjere da problema ne bude. Opštinske vlasti u Rožajama su primile primjedbe građana tokom javne rasprave i navele da će ih proslijediti nadležnim institucijama na razmatranje. Nije poznato da li će doći do izmjene projekta; s obzirom da je finansiranje međunarodno i rokovi teku, vjerovatnije je da će se tražiti kompromis – npr. dodatno poboljšanje mjera zaštite, nadzor od strane konzervatora (da se arheološko nalazište ne ugrozi) i sl. Zvanično obrazloženje za pumpu (geološki razlozi i nivo podzemnih voda) građanima do sada nije ublažilo zabrinutost, ali dijalog je u toku.

Rožajski slučaj nije usamljen. Slični otpori lokalne zajednice zabilježeni su i drugdje. Jedan dramatičan primjer dolazi iz Hrvatske, sa ostrva Vir (Zadarska županija). Tamo je 2018/2019. godine načelnik opštine Vir, Kristijan Kapović, poveo energičnu kampanju protiv izgradnje kanalizacione pumpne stanice nazvane “Tri Bartola”. Smatrao je da je građevinska dozvola za tu stanicu izdata nezakonito i tvrdio da projekat pogoduje privatnim interesima na štetu lokalne zajednice slobodnadalmacija.hr

Otišao je tako daleko da je blokirao most koji povezuje ostrvo s kopnom u znak protesta, za šta je bio i priveden​ slobodnadalmacija.hr

Optuživao je županijske vlasti za korupciju i upozoravao na pravne nepravilnosti u postupku slobodnadalmacija.hr

U ovom slučaju, otpor je bio vođen od strane lokalne vlasti, a ne samo građana, što je eskaliralo u pravnu i političku bitku. Argumenti su osim legalnosti dozvole vjerovatno uključivali i brigu da li je tolika pumpna stanica potrebna na ostrvu ili će narušiti obalu. Na kraju, koliko je poznato, više instance nisu poništile dozvolu – pumpna stanica je ipak izgrađena, a Kapovićev protest ostao je zabilježen kao primjer borbe “malog” samouprave protiv viših organa slobodnadalmacija.hr

Opravdanost otpora u ovom slučaju teško je procijeniti bez svih podataka: formalno, investitor je imao dozvole, ali percepcija lokalnog stanovništva bila je da se gradi nešto štetno mimo njihove volje. Vlasti (županija, ministarstva) reagovale su tako što su provele projekat do kraja, oslanjajući se na pravosnažne papire, dok je vođa lokalnog otpora kažnjen za svoje postupke. Ovaj primjer pokazuje da institucionalni odgovor na protest može biti tvrd – ponekad vlasti procijene da je projekat od šireg značaja i nastave uprkos lokalnim negodovanjima, što može ostaviti dugoročne posljedice na povjerenje zajednice.

Još jedan tipičan razlog otpora jeste strah od neprijatnih mirisa i zagađenja. U naselju Savina u Herceg Novom, gdje je prije par godina pušteno novo postrojenje sa nekoliko pumpnih stanica, mještani i turisti su se masovno žalili na nesnosan smrad duž obale​

Ispostavilo se da je problem bio tehničke prirode (predimenzionisane stanice i spor dotok, što je dovodilo do ustajanja otpadne vode u pumpnim bazenima) i da projekat od 42 miliona € nije imao adekvatan nadzor

Vlasti su morale naknadno ugrađivati neutralizatore mirisa i popravljati sistem​

Iako tu nije bilo unaprijed protesta jer se očekivalo poboljšanje, naknadna reakcija javnosti bila je oštra – zahtijevali su hitno rješenje i odgovornost za propuste. Ovo ukazuje da otpor može nastati i nakon izgradnje ako objekat ne ispunjava obećanja (npr. i u Rožajama bi se protesti vjerovatno pojačali ukoliko bi, ne daj Bože, stanica kasnije zaudarala ili plavila).

Kako vlasti mogu odgovoriti na zabrinutosti? Najbolja praksa je transparentno uključivanje javnosti u planiranje. Kada se objasni zašto je nešto tehnički potrebno i koje će se mjere preduzeti da se rizici spriječe, dio zajednice se može pridobiti. Primjer je možda Podgorica, gdje se u toku planiranja novog centralnog postrojenja pazilo da lokacija bude van grada, a staro postrojenje kod Krivog mosta će se ugasiti upravo zbog dugogodišnjih žalbi građana​

U nekim slučajevima, vlasti reaguju i izmjenom projekta: ako je otpor jak a argumenti validni, moguće je premjestiti pumpnu stanicu na manje sporno mjesto ili je projektovati potpuno podzemno. Naravno, to zavisi od budžeta i tehničkih ograničenja. U slučaju Rožaja, ostaje da se vidi ishod – građani su najavili da će informisati i međunarodne adrese (vjerovatno finansijere EU) o problemu portalanalitika.me, pokušavajući tako izvršiti pritisak za reviziju rješenja.

Rezime slučajeva otpora: Glavni razlozi negodovanja lokalnih zajednica protiv pumpnih stanica jesu a) zaštita kulturnog i estetskog integriteta prostora, b) strah od neprijatnih mirisa i ekoloških incidenata, c) briga za zdravlje, imovinu i turistički imidž, te d) osjećaj da se njihovo mišljenje zanemaruje u odlučivanju. U velikom broju slučajeva, ovi argumenti imaju uporište – ako projekat nije dobro osmišljen ili objašnjen, posljedice mogu biti štetne. S druge strane, kada se moderne tehnologije i dobre prakse primijene, pumpne stanice mogu raditi gotovo neprimjetno (kao što je slučaj u mnogim evropskim gradovima gdje stanovnici i ne znaju da se ispod trga nalazi crpna stanica). Ključ je u tome da se lokacija i dizajn prilagode kontekstu: u starim jezgrama – podzemno ili diskretno; uz adekvatnu filter opremu – da nema smrada; uz pouzdanu opremu – da nema izlivanja. Tada i otpor slabi.

Zaključak: Podzemne pumpne stanice demonstriraju kako se infrastrukturni problemi mogu riješiti bez narušavanja istorijskih i kulturnih vrijednosti okoline. Primjeri iz svijeta (Britanski muzej​ jung-pumpen.de, Perast​ kotor.me, Samos internationalfireandsafetyjournal.com) pokazuju da je moguće pomiriti razvoj komunalne mreže sa očuvanjem baštine i zadovoljstvom zajednice. Nadzemne stanice, pogotovo one loše locirane ili projektovane, nose rizik konflikta sa zajednicom – estetika trpi, prihvaćenost je manja, a potencijalni ekološki problemi su veći ako se ne upravlja pažljivo. U Rožajama upravo gledamo sudar tih principa: tehnička nužnost dovela je pumpu pred vrata srednjovjekovne tvrđave, što je izazvalo razumljivo negodovanje. Ishod će zavisiti od spremnosti svih strana na kompromis i stručnih rješenja koja će dokazati da se i taj objekat može uklopiti bez štete po nasljeđe i kvalitet života. Ono što je sigurno, slučaj Rožaje i drugi slični naučili su nas da zajednica mora biti partner u ovakvim poduhvatima – jer na kraju, infrastruktura služi ljudima, i treba biti izgrađena tako da ljudi s njom mogu živjeti u skladu.

Literatura:

Tagovi: