Tiha prijetnja iz džepa: Kako jedna baterija postaje otrov za 400 litara vode

Na prvi pogled izgleda bezopasno. Malena, metalna kapsula.

Koristimo je u daljinskim upravljačima, igračkama, satovima. Istroši se, izvadimo je i… bacimo u najbliži kontejner. Ili, još gore, u šumu. Naizgled sitan, svakodnevan gest. Ali upravo tu, u toj radnji, počinje priča o jednom od najopasnijih oblika kućnog otpada – baterijama.

Prema istraživanju Evropske agencije za životnu sredinu (EEA), samo jedna klasična baterija koja sadrži teške metale poput žive, kadmijuma ili olova, može zagaditi do 400 litara podzemne vode. A podzemne vode nijesu tamo neka apstraktna “naučna stvar”. To je voda koja stiže u naša domaćinstva, voda koja se koristi u poljoprivredi, voda koja dolazi u naš organizam kroz svaki gutljaj i svaki zalogaj.

U Crnoj Gori, prema podacima Agencije za zaštitu životne sredine, ne postoji sistemska praksa odvajanja baterija iz komunalnog otpada, iako su zakonski klasifikovane kao opasan otpad. To znači da milioni baterija godišnje završavaju na divljim i legalnim deponijama, gdje lagano propuštaju toksične hemikalije u tlo, a zatim u vodotokove.

Šta se nalazi unutar baterije?

Većina potrošačkih baterija (alkalne, litijumske, NiMH) sadrže kombinaciju:

• Žive (Hg): neurotoksin koji uzrokuje ozbiljna oštećenja nervnog sistema, posebno kod djece.

• Kadmijuma (Cd): karcinogen koji napada bubrege i kosti.

• Olova (Pb): izuzetno toksičan metal koji remeti rad mozga, jetre i krvi.

• Litijuma i nikla: reaktivni elementi koji mogu izazvati hemijske eksplozije i zagađenje.

Jednom kada baterija dospije u prirodu, mehanički se raspada pod uticajem vlage i temperature. Njeni sastojci se počinju razlivati, zagađujući sve što dotaknu.

Nema filtera. Nema zaštite. Samo priroda prepuštena otrovu.

Mikrozagađenje koje ne vidiš, ali osjećaš

Zagađenje koje dolazi iz istrošenih baterija nije spektakularno. Ne dolazi s eksplozijom, ne vidiš ga na vijestima. To je tiho zagađenje – ono koje se taloži. Po malo. Po deceniju.

Ali kada jednom uđe u lanac ishrane, ne izlazi lako.

U studiji objavljenoj u časopisu Environmental Science & Technology, naučnici su dokazali da tragovi teških metala iz baterija ostaju prisutni u vodi, zemljištu i biljkama čak i 20 godina nakon kontaminacije. Kod životinja dolazi do deformacija, smanjenja plodnosti i uginuća. Kod ljudi – do hroničnih bolesti koje često ni ne znamo da su povezane sa okolišem.

I sve to zbog nesvjesnog bacanja „male, istrošene baterije“.

Crna Gora bez zaštite

U zemljama Evropske unije postoji striktna regulativa:

• Baterije se sakupljaju odvojeno u trgovinama, školama, opštinskim punktovima.

• Postoje reciklažni centri za njihovu obradu.

• Postoji svijest o opasnosti.

U Crnoj Gori?

Sporadične inicijative. Nema državne strategije.

Baterije i dalje završavaju u kontejnerima, rijekama, šumama.

Prema istraživanju koje je sproveo Centar za klimatske promjene u saradnji sa lokalnim ekološkim organizacijama, čak 85% građana nije informisano da baterije ne smiju završiti u kućnom otpadu. Još manje zna gdje ih može odložiti – jer često nema gdje.

Ko je odgovoran?

Svi.

Država, jer nije uspostavila infrastrukturu.

Opštine, jer ne prepoznaju ovu prijetnju.

Kompanije, jer ne preuzimaju odgovornost za proizvod koji stavljaju na tržište.

Ali i mi. Građani. Jer ćutimo. Jer ne tražimo promjene.

Šta možeš uraditi već danas?

1. Ne bacaj baterije u kontejner. Skupljaj ih u kutiju kod kuće.

2. Odnesi ih u radnje koje prodaju tehniku – neke imaju eko kutije.

3. Traži od svoje škole, firme ili zgrade da postavi kutiju.

4. Pitaj lokalnu upravu gdje se može odložiti opasan otpad.

5. Podijeli ovaj tekst. Edukuj bar jednu osobu.

Zaključak: Ekološka promjena počinje iz džepa

U svijetu prepunom globalnih kriza, možda se jedna baterija čini nevažnom.

Ali u prirodi, ništa nije malo.

Svaki toksični metal koji izbaciš iz svog džepa – završiće u krvotoku planete.

Ne čini ono što ti je lakše. Čini ono što je ispravno.

Jer ako želimo zdravu vodu, zemlju i budućnost, moramo prestati da se ponašamo kao da ih imamo na rezervi.

EkoGard će nastaviti da diže glas. Da postavlja pitanja. Da stvara alternative.

Pridruži nam se. Jer tvoj otpad nije nečiji problem. Tvoj otpad je tvoja odgovornost.

#BaterijeNisuBezopasne #ZagađenjeVode #EkoGardIstražuje #EkološkaPravda #OpasanOtpad

Tagovi: