Priča o divljim deponijama, infrastrukturi i zajednicama koje su prestale očekivati više

Sažetak: Organizacija iz Crne Gore razvila je digitalnu platformu koja građanima omogućava prijavu ekoloških problema, poput divljih deponija. Senad Pepić, umjetnik, ekološki aktivista i suosnivač organizacije EkoGard, govori o tome kako je nastala ideja za EkoMapu.

Prije više od tri godine stajali smo pored seoskog puta u blizini Rožaja, na sjeveru Crne Gore, okruženi vrećama otpada i neugodnim mirisom koji divlje deponije ostavljaju dugo nakon što budu očišćene. Volonteri iz više gradova proveli su cijeli dan uklanjajući otpad i do večeri je to mjesto prvi put nakon mnogo godina izgledalo drugačije. Vjerovali smo da je najteži dio iza nas.

Nakon akcije pokrenuli smo javni apel i zatražili od lokalne uprave da na toj lokaciji postavi kontejner za otpad. Najbliže legalno mjesto za odlaganje otpada za stanovnike okolnih sela bilo je udaljeno oko šest kilometara. Predloženu lokaciju evidentirali smo i u katastarskoj dokumentaciji. Iz lokalne uprave stizala su obećanja – prvo na jesen, zatim na proljeće, pa do kraja godine.

Godine su prolazile. Ništa se nije promijenilo.

Danas se na istom mjestu ponovo nalazi divlja deponija.

Ovo nije priča o jednom neispunjenom obećanju. Ovo je priča o tome šta se događa kada generacije odrastaju bez osnovne komunalne infrastrukture i postepeno počnu zanemarivanje doživljavati kao nešto sasvim uobičajeno.

Kada odsustvo postane svakodnevica

U desetinama sela širom opštine stanovnici žive kilometrima udaljeni od najbliže legalne lokacije za odlaganje otpada, bez organizovanog odvoza smeća i osnovnih komunalnih usluga. Vremenom takvi uslovi počinju izgledati kao normalan dio života na selu.

Ono što nas najviše zabrinjava nije sam otpad, već posljedice dugotrajnog institucionalnog zanemarivanja. Kada zajednice decenijama žive bez osnovne infrastrukture, očekivanja polako nestaju, a ljudi prestaju vjerovati da su promjene uopšte moguće.

Divlje deponije više nisu izuzetak, već postaju dio svakodnevnog pejzaža. Djeca svakodnevno prolaze pored njih na putu do škole, rijeke nakon svake veće kiše odnose plastični otpad nizvodno, a stanovnici spaljuju smeće jer nemaju gdje drugo da ga odlože.

Nekada su duž rijeka postojale desetine mjesta na kojima su djeca učila plivati i provodila ljeta. Danas su ostale svega dvije ili tri takve lokacije, jer su zagađenje i otpad mnoge dijelove rijeka učinili neupotrebljivim. Nove generacije odrastaju, a da nikada nisu naučile plivati u istim rijekama u kojima su njihovi roditelji i djedovi provodili cijela ljeta. Možda upravo ovdje najbolje vidimo koliko dugotrajno zanemarivanje može promijeniti jednu zajednicu – kada ono što je nekada bilo nezamislivo postane sasvim normalno.

A upravo ta normalizacija može biti opasnija od samog otpada. Ona stvara osjećaj beznade i uvjerenje da su neke zajednice jednostavno manje važne od drugih.

Od akcija čišćenja do važnijeg pitanja

Kroz našu građansku inicijativu Očistimo Rožaje, godinama organizujemo akcije čišćenja, evidentiramo divlje deponije i ukazujemo javnosti na ekološke probleme na sjeveru Crne Gore.

Neke kampanje donijele su konkretne rezultate. Zahvaljujući pritisku javnosti doprinijeli smo prestanku svakodnevnog spaljivanja otpada na gradskoj deponiji, koja je kasnije i zvanično zatvorena.

Ali smo vrlo brzo shvatili nešto mnogo važnije – uklanjanje otpada sa pojedinačnih lokacija ne rješava uzrok problema. Danas možete očistiti jednu deponiju, a već za mjesec dana na istom mjestu pronaći novi otpad, jer obližnja sela i dalje nemaju legalnu mogućnost njegovog odlaganja.

Javni apeli često nisu bili dovoljni. O divljim deponijama govorilo se pojedinačno, bez pokušaja da se pokaže širi obrazac koji ih međusobno povezuje.

Zato smo se stalno vraćali istom pitanju:

Kako učiniti vidljivim sistemske uzroke koji iz godine u godinu proizvode iste probleme?

Mapiranje onoga što nedostaje

Iz tog pitanja nastala je EkoMapa – digitalna platforma koja građanima omogućava prijavu ekoloških problema, poput divljih deponija. Svaka prijava dobija preciznu lokaciju i javno je dostupna na mapi. Ali cilj platforme nije samo evidentiranje mjesta na kojima se problemi pojavljuju.

EkoMapa prikazuje i uslove u kojima ljudi žive – kakva infrastruktura postoji, šta nedostaje i koji se ekološki problemi nalaze u blizini svakog naselja.

Problem nikada nije bio u tome što ljudi nisu znali šta ih okružuje. Stanovnici ovih zajednica to vrlo dobro znaju. Ono što je nedostajalo bila je javno dostupna slika koja pojedinačne slučajeve povezuje u obrazac koji je mnogo teže ignorisati.

Kada se divlje deponije prikažu zajedno sa podacima o naseljima bez osnovne komunalne infrastrukture, počinje se urušavati dominantni narativ. Naš primjer nije usamljen. Slični obrasci postoje u ruralnim sredinama širom Crne Gore i regiona, gdje ekološki problemi često ostaju nevidljivi jer se i dalje posmatraju kao pojedinačni incidenti, a ne kao posljedica dugotrajnog sistemskog zanemarivanja.

Ekološka degradacija u marginalizovanim zajednicama često se objašnjava kao problem „ponašanja građana“, kao da ljude jednostavno nije briga. Međutim, ponašanje je u velikoj mjeri određeno uslovima života i dostupnošću usluga. Ako stanovnici moraju putovati kilometrima do najbliže legalne lokacije za odlaganje otpada, divlje deponije više nisu samo pitanje ličnog izbora. One postaju pokazatelj dugotrajnog institucionalnog zanemarivanja.

Podaci sami po sebi nikoga ne optužuju. Oni samo pokazuju šta postoji i šta godinama nedostaje.

Ono što mape same ne mogu riješiti

Ne želimo romantizovati tehnologiju. Jedna platforma ne može zamijeniti javne institucije. Mapa ne može postaviti kontejner za otpad, niti sami podaci mogu stvoriti odgovornost.

To znamo jer smo i prije EkoMape raspolagali fotografijama, dokumentacijom, javnim apelima i katastarskim evidencijama. Uprkos tome, mnogi problemi ostali su neriješeni.

Ono što digitalno mapiranje može učiniti jeste promijeniti način na koji razgovaramo o tim problemima. Umjesto da ih posmatramo kao izolovane incidente, zajednice mogu početi govoriti o širem obrascu dugotrajnog zanemarivanja. Problemi koji su nekada izgledali nepovezano postaju dijelovi iste slike.

To je važno zato što je, sve dok su ekološki problemi fragmentisani i nedovoljno dokumentovani, lako svu odgovornost prebaciti na „neodgovorne građane“, umjesto da se govori o višegodišnjem izostanku osnovnih javnih usluga.

Stanovnici Rožaja, kojima je prije više od tri godine obećan kontejner za otpad, još uvijek čekaju da nadležni ispune svoje obećanje.

U jednom smislu, to je samo jedna od brojnih lokacija koje EkoMapa nastoji učiniti vidljivim. U drugom, upravo ta lokacija najbolje objašnjava zašto je ovaj projekat nastao.

Jer EkoMapa nikada nije bila samo tehnološki projekat.

Bila je pokušaj da pokaže kako ekološki problemi nisu izolovani incidenti, već posljedica dugotrajnog sistemskog zanemarivanja.

Ovaj članak je nastao u okviru projekta „Ekomapa: A Civic-Tech Tool for Rural Waste Transparency & Accountability“, koji se realizuje uz podršku Digital Spark programa.